„Strah je jedna od najvećih prepreka na putu prosvjetljenja. Naša tehnika iscjeljivanja zvukom OM (OM Healing) oslobađa dušu kako bi zračila iz srca prema vanjskom svijetu. U OM Healing krugu čovjek može doslovno prevazići strah. On se rastvara kroz zvuk koji stvara OM. U OM Healing krugovima sudionici postaju svjesni otpadanja slojeva oklopa nagomilanih strahom kroz mnoge živote.“ - Babaji.
 

 Kako je nastao OM, Aum, Amen, Amin, Amun

Vjeruje se, iako za to nema dokaza, da je AUM postao kršćanski i hebrejski amen. Amen se mnogo spominje u Bibliji i kaže se da znači „neka bude tako“ ili „uistinu“, „zaista“. To bi mogla biti kasnija interpretacija riječi amen, obzirom na to da je prvi put zabilježena 1230. godine n.e. Isus sebe naziva „Amen, Vjerni, i Istiniti Svjedok“ (Otkrivenje 3:14), a na hebrejskom „amen“ znači istina, biti čvrst ili „vjeran“. Muslimani koriste riječ amīn (arapski: آمين‎) ne samo nakon recitiranja prve sure u Kuranu, nego i pri završetku molitve, i to s istim značenjem kao u kršćanstvu. Uporaba ove riječi u islamu jednaka je kao i u judaizmu.

Za vrijeme vladavine faraona Ehnatona Egipćani su štovali Amen-Ra-a ili Amona (skrivenog Boga) i koristili amen da bi ga prizvali. To ukazuje na još jedno značenje riječi amen, „skriven“. Mogli bismo reći da je amen, odnosno izvorni AUM, zvuk istinske stvarnosti skrivene iza svijeta manifestiranog postojanja. Ta stvarnost je čista i kao takva mogla bi se prevesti i kao „neka bude tako“, što je kasnije i učinjeno kao izraz blagoslova ili zahvalnosti.

 

Zašto pjevati OM a ne Amen ili Amon?

Kao što je spomenuto, nema znanstvenog dokaza da je amen izvedenica od sanskrtskog zvuka AUM, iako mnogi vjeruju da je tako. Zato, da bismo bili sigurni da će pjevanje polučiti najveći mogući učinak, bolje je pjevati OM nego neku sličnu riječ ili zvuk.

Kao što smo već rekli, OM je najsvetiji zvuk u sanskrtu. Sanskrt znači sastaviti, spojiti; to je jezik Veda (Rig Veda, Sama Veda, Yajur Veda i Atharva Veda) i vedske književnosti. Sanskrtsko pismo se naziva devanagari, što znači pismo grada (nagari) Bogova (deva).

Vede i vedska književnost otkrivaju nam čitavo stvaranje i smatra se da ih nisu stvorili ljudi već spoznali ršiji (vidioci) s Himalaja prije tisuća i tisuća godina. Dubokom meditacijom oni su spoznali zakone prirode pomoću kojih je stvoren čitavi svemir, i koji ga održavaju do dana današnjeg.

Vede i vedska književnost mogu se promatrati kao nacrt stvaranja, a sanskrt kao jezik savršenog zvuka koji odgovara svakom obliku manifestacije. OM je savršeni zvuk koji obuhvaća sve zvukove koji stvaraju manifestirani svijet. Tako su sve riječi koje su izvedene iz OM-a već „zastranile“ od cjeline i ne mogu uvesti isti red u fiziologiju kao što to može OM. OM je vibracija koja savršeno odgovara svom značenju. Biti zdrav znači biti cjelovit ili svet. Zato je najbolje pjevati OM da bi se postigla vibracija savršene cjelovitosti u svakoj stanici. Možemo reći da je pjevanje OM-a jedan od najboljih načina da se u različitost stvorenog unese vibracija jedinstva. Svaka tjelesna stanica trebala bi odjekivati cjelovitošću, a svi dijelovi zajedno trebali bi vibrirati u cjelovitosti. To se može dogoditi jedino pjevanjem OM-a.

 

Povezanost sanskrta s drugim jezicima

Zanimljiva je činjenica da sanskrt dijeli korijene sa stotinama drugih jezika kao što su grčki,  latinski, njemački, hindi, urdu, bengalski, marathi, kašmirski, panđabski, nepalski i romski. Vedski sanskrt, odnosno predklasični oblik tog jezika, jedan je od najstarijih članova obitelji indoeuropskih jezika. Najstariji poznati tekst na sanskrtu, Rigveda, zbirka je više od tisuću himni spjevanih negdje tijekom drugog milenija prije nove ere. Zapravo, kaže se da je sanskrt zapravo vrlo vjerojatno poslužio kao temelj mnogim drugim jezicima. Stoga, s lingvističke točke gledišta, možemo reći da su riječi i zvukovi sanskrta osnova za riječi i zvukove suvremenih jezika. Na primjer, engleska riječ sugar i njemačka Zucker (šećer) izvedene su iz sanskrtske riječi sharkara. Čak i neki afrički jezici, kao npr. svahili, imaju nekih zajedničkih elemenata sa sanskrtom. Na primjer, na svahiliju riječ za lava glasi simba, a na sanskrtu simha. Lingvistička znanost tvrdi da je više od 170 jezika izvedeno iz sanskrta, ili je on barem izvršio jak utjecaj na njih.

 

Čitanje Veda i vedske književnosti – utjecaj na fiziologiju mozga

Osim činjenice da bi sanskrt mogao biti izvor mnogih drugih jezika, on ima i još jednu zanimljivu karakteristiku. Čini se naime da čitanje sanskrta ima drukčiji utjecaj na fiziologiju mozga od drugih jezika.

Dr. Fred Travis, direktor ERG/psihofiziološkog laboratorija s Maharishi sveučilišta za management u Iowi, SAD proveo je ispitivanje tijekom kojega je zamolio ispitanike da pročitaju odlomak iz Bhagavad-gite na sanskrtu i na suvremenim jezicima (španjolski, francuski, njemački). Izgovarali su zvukove, ali nisu znali njihovo značenje. On je za to vrijeme mjerio moždane valove (ERG), disanje i rad srca, te galvanski otpor kože, i to za vrijeme dva čitanja i 15-minutnog prakticiranja transcendentalne meditacije.

Otkrio je da je njihova fiziologija dok su čitali sanskrt bila slična onoj za vrijeme transcendentalne meditacije, ali znatno različita od one za vrijeme čitanja na suvremenim jezicima.

Čini se da se, kad čitamo sanskrt, posebno dijelove vedske književnosti, funkcioniranje mozga mijenja. Slično kao i kod meditacije, alfa snaga, ERG i otpor kože se poboljšavaju. Kad čitamo iste te tekstove na suvremenim jezicima, svi fiziološki parametri ostaju isti. To dovodi do zaključka da drevni pisani tekstovi Veda i vedske književnosti, napisani na sanskrtu, pobuđuju stanja više svijesti, dok čitanje na suvremenim jezicima ne smiruje um nego ga zapravo održavaju „rascjepkanim“, usmjerenim prema izvanjskom.

Učinak čitanja vedske književnosti podupire ideju da ona predstavlja „nacrt“ stvaranja koje na vrlo uredan način razvija dinamiku strukturiranja svijesti, te da se funkcioniranje fiziologije mozga usklađuje s tom dinamikom dok čitamo vedsku književnost na sanskrtu.

Ako zvuk OM odjekuje svim tim osobinama Veda i vedske književnosti, tada nam je dana tehnika koja ne samo što oživljava cjelovitost nego i dinamiku kojom se cjelovitost strukturira u stvaranju i koja nije ništa drugo nego iscjeljivanje; ono „rascjepkano“ se ponovno dovodi u funkcionalno stanje cjelovitosti.

1 Travis, F.T., Olsen, T., Egenes, T., & Gupta, H.K. (2001). Physiological patterns during practice of the Transcendental Meditation Technique compared with patterns while reading Sanskrit and a modern language. International Journal of Neuroscience, 109, 71-80 

Kalavati

 

 OM i duhovnost

Drevna učenja i suvremena znanost slažu se u jednome: sve što živi, sve što postoji stvoreno je na najosnovnijoj razini vibrirajuće, pulsirajuće energije. Tisućljećima su mistici pripovijedali o svom iskustvu te energije, za koju se kaže da se našoj svijesti sluha manifestira kao vibracija zujanja oko, i unutar svega.

Biblija kaže: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog. Amen (Aum).“ (Iv. 1.1)

I kršćanstvo i hinduizam se slažu da je u početku postojala vibracija po kojoj je sve stvoreno. Ta vibracija, taj zvuk je OM. On se razlikuje od drugih zvukova koje ljudsko uho može čuti. Zvukovi zapravo nastaju sudaranjem dvaju predmeta – npr. dva cimbala, bubanj, ruke, glasnice, valovi koji udaraju o obalu, itd. Međutim, zvuk OM ne nastaje sudaranjem dvaju predmeta, i zato je poznat kao anahata nada, „neudareni zvuk“. To je zvuk iskonske energije. Taj sveti zvuk sačinjen je od četiri elementa: prva tri su vokalni zvukovi: A, U, i M. Četvrti zvuk, koji se ne čuje, je tišina na početku i na kraju čujnog zvuka, tišina koja ga okružuje. Najljepša definicija OM-a nalazi se u drevnim vedskim i sanskrtskim tradicijama. O njemu možemo čitati u Mandukya Upanišadi, koja objašnjava četiri elementa OM-a kao alegoriju za četiri razine svjesnosti.

"A" nastaje u grlu. Predstavlja uobičajenu budnu svijest, u kojoj subjekt i objekt postoje kao odvojeni entiteti. To je razina mehanike, znanosti, logičkog rasuđivanja, tri donje čakre. Tvar postoji na gruboj razini, stabilna je i sporo se mijenja.

Zvuk "U" prenosi osjećaj vibracije u stražnji dio usne šupljine i pomiče alegoriju na razinu snovite svijesti, stanja sna. Ovdje se subjekt i objekt miješaju u svjesnosti. Oba su unutar nas. Tvar postaje suptilna, više fluidna, brzo se mijenja. To je carstvo snova, božanstava, mašte, unutarnjeg svijeta.

"M" je treći element, „zujanje“ zatvorenim usnama. Ovaj zvuk vibrira u prednjem dijelu usne šupljine i bruji kroz glavu. On predstavlja carstvo dubokog sna bez snova. Nema promatrača ni promatranog. Sve je jedno i ništa. To je kozmička noć, interval između ciklusa stvaranja, utroba Božanske Majke.

Četvrti zvuk u OM-u, „neudareni zvuk“, postoji unutar tišine na kraju svetog sloga. Zanimljivo je da ne možemo zapravo slušati tišinu; mi slušamo zvuk, ali kako čuti nešto u čemu zvuka nema?

Kad se stvarno usredotočimo na taj tihi zvuk, tu vibraciju bez udarca, dolazimo u prisustvo mirnoće, prisutnosti i mira. Stvarajući zvuk OM mi jasno čujemo taj zvuk bez udarca u trenutku kada zadnje vibracije zujanja, „M“, počnu blijedjeti. U tom trenutku, koji dijeli čujni zvuk od tišine. Kad „uhvatimo“ taj trenutak, tada ulazimo u intenzivnu tišinu. 

 

Simbolizam slogova OM-a

Prema Mandukya Upanišadi, slogovi OM-a predstavljaju sljedeća iskustvena područja:

A = jagarat (budno stanje)    U = swapna (stanje sna)   M = shushupti (stanje dubokog sna)

Nakon pjevanja OM-a nastaje tišina – to simbolizira stanje duhovne probuđenosti.

Tri slova AUM predstavljaju tri razine uma:

A = svijest    U = podsvijest    M= ne-svijest

Nakon pjevanja OM-a postiže se tišina – to predstavlja stanje nad-svijesti koje nadilazi navedena tri stanja uma.

Prema učenjima joge ljudsko tijelo i um sačinjeni su od tri gune: sattwa (sklad, jasnoća i svjetlo), rajas (strast i dinamizam) i tamas (neznanje, tama i inertnost). Tri slova AUM predstavljaju tri gune: A = rajas U = sattwa M = tamas. Nakon pjevanja OM-a nastaje tišina, koja simbolizira nadilaženje sve tri gune – trigunatita – čista svijest.

Tri slova AUM predstavljaju tri principa postojanja koje simboliziraju Brahma, Vishnu i Shiva – stvaranje, održavanje i uništavanje.

A = Brahma    U = Vishnu     M = Shiva

Nakon pjevanja OM-a tišina koja nastaje simbolično predstavlja temeljnu stvarnost i koja je iznad onoga što je stvoreno, što se održava i uništava.

 

Iznad OM-a

Prema Mandukya Upanišadi transcendentalno stanje naziva se turiya, što na sanskrtu znači četvrti – ono što je iznad, a ipak obuhvaća, tri stanja koja simboliziraju slova A,U,M.

Krug predstavlja turiyu, temeljnu Stvarnost. Ona uključuje jagrat – svjesno budno stanje (A), swapnu – stanje sna ili podsvijesti (U), i sushupti – stanje kauzalne ne-svijesti (M). Iako je turiya temeljna stvarnost, ona je iznad sva tri navedena stanja.

Prva tri stanja postoje i dio su manifestiranog svemira, iako turiya u sebi sadrži sve njih jednako kao što je i iznad njih. Stanje turiye jedino s može shvatiti kada se um rastvori u svijest koja je iznad sva tri stanja, jagrata, swapne i sushupti – tri manifestirana stanja svemira.

 

Simboličko značenje znaka OM

Sa svojom trojakom prirodom, posebnim oblikom i jedinstvenim zvukom, OM može imati različita detaljna simbolična tumačenja.

Simbol OM sastoji se od tri krivulje (1, 2 i 3), jednog polukruga (krivulja 4) i točke. Veća, donja krivulja (1) simbolizira budno stanje (jagrat) u kojem je svijest usmjerena prema van kroz vrata osjetila. Obzirom da je to prva krivulja, ona predstavlja najčešće („većinsko“) stanje ljudske svijesti.

Gornja krivulja (2) označava stanje dubokog sna (sushupti) ili stanje ne-svijesti. To je stanje u kojem spavač nema želja ni snova.

Središnja krivulja (3), koja se nalazi između dubokog sna i budnosti, predstavlja stanje sna (swapna). U tom stanju svijest je okrenuta unutra i sanjač ima očaravajući pogled na svijet iza očnih kapaka.

To su tri stanja čovjekove svijesti, a pošto mistična misao Indije vjeruje da čitava manifestirana stvarnost proizlazi iz te svijesti, tri krivulje znaka OM stoga predstavljaju čitavi fenomen fizike.

Točka predstavlja četvrto stanje svijesti, u sanskrtu znano kao turiya. U tom stanju svijest ne gleda ni unutra ni van, niti oboje zajedno. To znači mirovanje čitavog razlikovnog, relativnog postojanja. To potpuno tiho, mirno i blaženo stanje krajnji je cilj svake duhovne aktivnosti. To Apsolutno (ne-relativno) stanje osvjetljava ona druga tri stanja.

Konačno, polukrug predstavlja mayu (ne-stvarno, prolazno stanje svijesti) i razdvaja točku od preostale tri krivulje. Maya – prolazno stanje svijesti – je dakle ono što nas priječi u ostvarenju ovog najvišeg stanja blaženstva.

Polukrug je otvoren na vrhu, i idealno nacrtan ne dodiruje točku. To znači da maya nema utjecaja na najviše stanje. Ona utječe samo na manifestiranu stvarnost, i taj utjecaj je ono što nas sprječava da dostignemo naš krajnji cilj, spoznaju Jednog, sveprožimajućeg, nemanifestiranog, Apsolutnog principa. Na taj način, oblik OM-a predstavlja nemanifestirano kao i manifestirano, suptilno kao i fizičko područje postojanja.

Jednako tako, izgovor trosložnog zvuka OM (AUM) podložan je logičkom analiziranju. Prvi zvuk, A, smatra se prvobitnim zvukom, neovisno o kulturalnom kontekstu. On nastaje u stražnjem dijelu otvorenih usta, i zato se smatra da uključuje i da je uključen u svim drugim zvukovima koje proizvode ljudski glasovni organi. A je i prvo slovo sanskrtske abecede.

Otvorena usta (A) kreću se prema zatvaranju sa M. Između njih je U, koji nastaje iz otvorenog A, ali ga oblikuju usne koje se kreću prema zatvaranju. Ovdje se treba podsjetiti da su kao i kod tumačenja triju krivulja, tri slova AUM podložna istom metaforičkom dešifriranju. Stanje sna (kojeg predstavlja U) leži između budnog stanja (A) i stanja dubokog sna (M). Zaista, san je tek jedan od sastojaka svijesti budnog života, kojeg oblikuje ne-svijest spavanja.

AUM time unutar sebe obuhvaća kompletan alfabet, zato što njegov izgovor kreće iz grla (A), putuje kroz usta (U) i na kraju dolazi do usana (M). Sve se abecede mogu klasificirati po tome iz kojeg područja usta se izgovaraju. Dvije krajnje točke između kojih se kreće kompletan alfabet su stražnji dio usta i usne; obje su obuhvaćene jednostavnim činom izgovaranja AUM.

Posljednji dio zvuka AUM, (M), koji se naziva ma ili makar, dovodi usne do zatvaranja. To je kao zaključavanje vrata za vanjski svijet i posezanje duboko unutar nas samih u potrazi za krajnjom Istinom.

Kad izgovaramo riječ AUM prva dva slova, A i U, stapaju se u zvuk “O”. Posljednje slovo, M, još je uvijek prisutno i još uvijek zvuči kao M. Iz tog razloga se riječ AUM krati u OM. Riječ OM i dalje u sebi sadrži karakteristike riječi AUM.

Iznad trojake prirode OM-a kao svetog zvuka nalazi se nevidljiva četvrta dimenzija koja se ne može percipirati osjetilima. Osjetila su ograničena na materijalno. Četvrto stanje je neizgovoriva, bezvučna tišina koja slijedi nakon izgovaranja OM-a. To je stišavanje svih razlikovnih pojava, mirno, blaženo ne-dualno stanje. To je stanje koje simbolizira točka u tradicionalnoj ikonografiji zvuka AUM.

Swami Vishwaanashuyananda